Naj bitnije je da pravu ljubav izgovoriš ćutnjom, osjetiš dodirom, dotakneš srcem, jer samo tako možeš da shvatiš da ljubav nije samo kada kažeš VOLIM TE!!!
Ja sam imala svoju pravu ljubav, i znam da se ona vise nikada neće ponoviti, iako je ta ljubav većim dijelom bila uzvraćena ali nije trajala koliko moja prema njemu.Iako sam bila povrijeđena, znam da se ovakva ljubav meni više nikada neće desiti, ova ljubav je bila sve u mom životu! a i ne namjeravam da budem sa bilo kim, narednih 2 godine kao što sam i njemu rekla, iako nije vrijedno, mnogi će pomisliti kako se "glupiram", ali nmg ja više ovo isto po treći put da doživim, to bi me definitivno uništil! Dobila sam obećanje da me neće povrijediti, i da me voli i sve to, ali odjednom se u njemu nešto okrenulo i to je to!, i neću više nikome da priuštim to zadovoljstvo! Svjesna sam da sam se drastično promijenila, poslije raskida sam se totalno promijenila, i mnogo toga mi se desilo, od razočarenja, tuge, plakanja, svađa, uvreda, nepravde, i poslije svega toga završavam u bolnici na operaciji, i postajem svijesna koliko treba da cijenim sebe, da se borim samo za sebe, i da negledam nikoga drugog, da idem dalje, dignute glave jer nikada nikome ništa loše nisam uradila, niti ću vraćati istom mjerom. Ja nisam takva osoba!!! Previše sam dobra, svima pomažem, a to niko ne cijeni, svi gledaju da te jednostavno povrijede, neka je njima dobro a tebe ko šiša!
Od sada pa nadalje, ona stara Mirela više ne postoji, ta djevojka se opamentila, sada sam sasvim druga osoba, i ne postojim više ni za koga, osim za svoju porodicu i za svoje PRAVE prijatelje. Kroz oluju i sudbinu idem sama, svjesna sam da nemam nikoga, niti mi bilo ko treba, nije uz mene osoba koju ja želim da jeste, i neću ni jednu drugu!! Idem dalje dokle budem mogla.... Kada mi neko spomene riječ LJUBAV! Jednostavno se naježim. Od te riječi samo osjetim bol, tugu, mržnju, suze koje mi od osjećaja bola dolaze same na oči iako ja to neću. Sva sjećanja na moje davne Sretne dane "LJUBAVI", me ubijaju, najljepši dio moga života, bio je kada sam bila sa njim, gdje god da se okrenem sve me podsjeća na ESADA! Ali to će sigurno ostati zauvijek u meni, to što sam imala sa njim nikada se više neće ponoviti sa nekim drugim, nadam se samo da će on da neđe djevojku koja ga zaslužuje, i koja će ga voljeti bar upola koliko ja! Prvi poljubac (11.7.2010.), taj osjćaj, to je bilo samo sa njim i nikada se više neće ponoviti, i mnogo durgih stvari koje su bile samo sa njim i ni sa jednim više se neće ponoviti, knjigu koju sam samo njemu napisala, nikada nikome više neću napisati............!!!!! I nakon svega opet dodjem na temu LJubav očito je nemogu izbječi sve i da hoću!! Naravno, ja sam za njega uvijek tu, naš dogovor prije veze bio je ako nam sve ovo ne uspije, da ostanemo prijatelji, kao što smo bili. Njega znam pune 4 godine., i nimalo se ne kajem što sam bila sa njim. Mi smo sada naravno pravi prijatelji, ja tako to gledam, jednostavno znamo sve jedno o drugom, jednostavno kada znaš jednu osobu tako dugo, onda se navikneš na nju, da jednostavno nemožeš da živiš bez nje, tako je meni bilo poslije raskida, htjela sam da umrem, nisam znala šta da radim, ali morala sam da se naviknem na život bez njega.
Samo, što znam da više nikada nećemo biti ono što smo bili, mislim da smo, i ja njemu i on meni važni na neki način u životu, ali da naše prijateljstvo neće biti ono što je bilo. Nikada više nećemo šetati kao što smo prije, nikada više nećemo se zajedno smijati, kao što smo prije, uvijek ćemo se ustručavati na neki način jer sam sigurna da ni njemu a ni meni nije svejdno, jer jednostavno mi više neznamo šta da pričamo kada smo zajedno,ili kada se vidimo, na msn-u, samo se poz kada se vidimo i to je to!I stvarno je teško kada se to desi! Onda neznaš šta smo, PRIJATELJI, BIVŠI PAR, koliko god i ja i on želili da budemo prijatelji, mi možemo to, i jesmo prijatelji, ali to nije to! Ništa više neće biti kao prije! Nikada više me neće probuditi porukom, niti poželiti laku noć, nekom porukom, uzeti za ruku, i nikada više zagrliti čvrsto onako samo kako on zna, da se osjećam sigurno uz njega..ništa više neće biti kao što je bilo. U svakom drugom, kojeg sretnem tražim njega, to najbolje zaju moje prijateljice, seka i mama! Mnogi me pitaju!, Šta si vidjela u njemu? A to je jednostavno ne opisivo, u njemu sam našla momka ili dečka kakvog sam oduvijek zamišljala!
On je jednostavno idealan! Naravno da ima i on svojih vrlina i mana, ali rijetko se nađe takav momak! On je jednostavno moj idealan momak, tip momka koji mi odgovara, i nezanima me ni jedan drugi!I sretna sam što mi se pružila ta prilika u životu da budem sa mojim idealnim momkom, kojeg ću pamtiti do kraja života! Ipak je prošlo dva mjeseca odkako smo raskinuli, možda je suludo što ja ovo sve pišem, i što se poslije ovoga svjesn sam ništa neće promijeniti, i što ja i poslije dva mjeseca mislim na njega i svega toga sam ja svjesna, ali to ništa ne mijenja. Ja sam svijesna da sam i ja sebi više dosadila sa ovim pričama, ali vjerujem da ću uspjeti da nekako pređem preko svega SAMA, ali ne vjerujem da ću ga zaboraviti ili da ga neću voljeti. Nekada imam osjećaj da bi mi bilo lakše da ima djevojku, da bi tada možda prestala misliti na njega, ima djevojku i tačka, ja mu ništa ne predstavljam, mi smo prijatelji i to je to, ali ja znam da nema djevojku, da se i on načisto promijenio, da nećemo biti zajedno i kada nema djevojku, ali ja sam luda. Nekada pomislim da je on ovo uradio iz osvete, jer je bio povijeđen od jedne djevojke prije mene, koju je volio, i htije je meni vratiti to!, ali on nije takva osoba, nikada to ne bi uradio! Tražim greške u sebi, da li sam ja negdje pogriješila? Da li mu nisam dokazala da ga volim? Da li sam bila naporna, dosadna? Da li sam nešto pogrešno uradila, zbog čega bi se on ljutio?, ali mislim da sam ja bila mao dosadna, i naporna! Ali pitala sam ga jesam li ti dosadna, je li ti smetam, on je rekao ne! uvijek tražim greške u sebi, ali nema adekvatnog odgovora za ovo što se desilo! Ali, ok!
To je njegova odluka, momak neće nikom da se pravda i objašnjava stvari, radi šta hoće, sada mu nije sve svejedno, malo je kao zreliji, ali više nezz! Kada sam na msn-u kada on uđe, meni srce buba! Iako ja pokušavam da to sakrijem od sebe nemogu, nemogu da budem na msn-u a da mu se ne javim, ili na fb-u, iako znam da će to biti samo prosti odg, ja mu moram reći bilo šta, pokušavam da ne budem dosadna, iako on kaže da nisam, nemogu da izdržim da ga ne pozz....Ja ću još malo, za pra godina poluditi, ja sam luda djevojka sve ga mi!!! Možda ću otići iz Bosne na par godina, pa kada se vratim možda ću sve zab, možda mi to pomogne, ali nevjerujem!!Ali znam samo, da dalje idem digunute glave, ponosna na sebe i na sve ostalo!!! To je nova Mirela koja poštuje sebe, i nikome više neće dozvoliti da je povrijedi!!! <3<3 Sve ovo natjeralo me da napravim svoj blog, blog koji je posvećen njemu, i periodu kada smo bili zajedno, normalno nije sve bilo idealno, ali to je nešto najljepše što neću i nemogu da zaboravim, a što ću njegovati na ovome blogu, na koji ću moći da napišem sve što smo imali, odnosno najljepše dane, a naravno i ono što me muči, i što nemože više pod moju kožu!
Utjehu ću uskoro naći u gitari!!!! Koju željno isčekujem!!
Ovu pjesmu Aleksandre Radović- Čuvam te posvećujem samo njemu!!!!
